Volim folk horror ako je dobro napravljen, a ovo je dobar miks body i folk horrora. Prolog filma je odličan kada počne na Zapadnoj fronti Prvog svjetskog rata i vodi nas trideset i kusur godina unatrag. Brutalni zemljoposjednik sa ekipom pobije pleme cigana koji su kampirali na njegovoj zemlji tvrdeći da je njihova. Naravno, umirući su bacili prokletstvo na baruna i njegovu obitelj, pa se počnu događati čudne stvari, ljudi se pretvaraju u čudovišne zvijeri, a patolog John McBride pokušava zaustaviti prokletstvo i spasiti članove obitelji baruna. Sean Ellis je redatelj i scenarist ovog odličnog malog djelca koje se može podičiti gloomy maglovitom atmosferom, oblačnim kadrovima i nekim beznađem glavnih protagonista koji pokušavaju preživjeti što im se događa. Efekti kreature i njihovog nastajanja su odlično odrađeni, kao i napete scene, pogotovo epilog filma na kraju kojeg shvatimo kakve veze ima Prvi svjetski rat i juriš sa ostatkom filmske priče. Gore efekti su okej, ali ništa posebno. Ako volite folk/body horror onda je ovo pravi film za vas. Preporuka.

Redatelj/scenarist Dutch Marich ne posustaje i pruža nam i treći nastavak nakon dosadnog i neuspješne dvojke. Kada požar bjesni u Nevadi, influencer Oscar Mendoza naoružan tajnom o nestanku Gary Hingea iz prvog dijela, odlazi u Nevadu u potrazi za odgovorima. E, ako je drugi bio dosadan, treći je totalna katastrofa. Riječ je o jednostavno bez reda i bezveze nabacanim found footage kadrovima i kvazi interviewima, a u želji da razgrana priču Marich jednostavno odlazi previše u širinu i konfuziju i drugim i trećim dijelom jednostavno kvari sve dobro što je pogodio u prvom filmu. Nema napetih elemenata, nema jezovitih zvukova i kadrova i nema klišeiziranih found footage pravila, ne zato jer je htio napraviti originalniji film, već zato što je jednostavno bio previše nesposoban napraviti iole suvisli nastavak priče koja je klipsala i šepala već u dvojci, koja je premija naspram ovog trećeg dijela.

Redatelj/scenarist Dutch Marich nastavlja svoju priču koju je počeo 2021.u prvom odličnom filmu. Kao što to biva, nastavak je pušiona iako je rađen u meni dragom found footage kvazi dokumentarnom stilu. Uz autocestu u Nevadi, cura Minerva je ubijena, a još jedna je netragom nestala, pa njihove sudbine doznajemo iz priča rodbine, istražitelja i pojavom pronađenih snimaka. Je li sve to povezano sa prvim filmom i nestankom Gary Hingea? E, pa pogledajte u ovom filmu. Ili možda bolje nemojte pogledati, jer sam se u nekim trenucima ovog filma uhvatio gledanja na sat i čekanja kada će završiti, jer je bio toliko dosadan. Mislim, nema čak ni onih zlatnih zadnjih 20ak minuta koje svaki found footage ima. Tu i tamo pronađe se neki zgodan moment i misliš si, etoga sad će film prodisati i napokon krenuti dalje s zanimljivim dijelovima i radnjom, ali prevariš se. Ovaj nastavak je zapravo dosadan, ali obećava i treći dio sudeći prema kraju filma. Nadam se da će treći biti bolji, ali to se rijetko dešava.

Nešto horrora mi je zadnjih par godina promaklo ispod radara, a ovaj je jedan od njih. Nisam imao nekakva očekivanja, a dobio sam pristojan film. Daniel Stamm(13 Sins, The Last Exorcism) je režirao ovaj film prema scenariju Roberta Zappie(Halloween:H20). Ann(Jacqueline Byers) je mlada časna sestra koja radi u školi za egzorcizam u Bostonu. Kao ženi nije njoj dozvoljeno prisustvovati egzorcizmima, kao niti učiti o njima u školi. No, situacija se promijeni kada posjednuta curica Natalie(Posy Taylor) počne nju podsjećati na prošlost i traume koje je doživjela kao dijete i teenagerica. Ann shvaća da se mora upustiti u borbu protiv demona i egzorcizam kako bi spasila Natalie uz pomoć Father Dantea(Christian Navarro). Eto, radnja slična desecima ovakvih filmova, priča ništa originalna, ali ne loše izvedena uz nekoliko odličnih, no brojčano premalo scena borbi protiv demona, doduše ponešto već viđenih u klasiku žanra Exorcistu, ali svejedno pristojno izvedenih. Gore scena i krvi baš nema u filmu, ali općenito ih uglavnom nema u ovom podžanru horrora kao meni omiljenog žanra filmova. Dakle, riječ je o pristojnom ostvarenju, ali ima ponekih dosadnjikavih i pomalo predvidljivih dijelova. Prosjek, ali okej prosjek.

Kada sam čitao da će se snimati remake odnosno reboot klasika Stephen Kinga Salem’s Lot, bio sam vrlo skeptičan. No, srećom prevario sam se. Ovo je vrlo zabavan horror film. Radnja je poznata, autor Ben Mears vraća se u svoj rodni grad Jerusalem’s Lot, poznatiji kao Salem’s Lot, da pronađe novu inspiraciju koja mu je presušila. No, grad počne terorizirati drevni krvožedni vampir i malo po malo svi stanovnici grada pretvaraju se u vampire. Ben i mala grupica ljudi mora pokušati spasiti stvar prije nego postane prekasno. Sve u vezi ovog filma bilo mi je prekrasno. Podsjetilo me kao prvo zašto volim Kinga kao autora i njegovu magiju koju stvara. Podsjetilo me zašto volim horror filmove i kako mogu biti napeti i kako mogu biti atmosferični. Film je i sniman u tom nekom retro štihu, pa izgleda odlično. Glumci su okej, nitko ne odskače visoko, ali nitko nije niti ispodprosječan. Gore efekti su u redu, kao i scene uništavanja vampira, a jeza polako raste kako film traje i daje nam neki osjećaj beznađa koji totalno naraste u nama kao gledateljima, sve do samog kraja koji nosi katarzu i pročišćenje. Film nema srećom kraj koji bi davao naznake da bi se mogao snimati nastavak, a tako je i bolje. Na taj način će uvijek ostati ovaj jedan jedini, ali nadasve zabavan film.